Kada smo prvi puta čuli da Google sprema nešto za mobitele, svi smo odmah počeli razmišljati o nekom mobitelu, ali kao što znamo, radilo se o nečemu puno većemu – o open-source operativnom sustavu. No, unatoč čitavoj lavini novih uređaja sa Androidom kao operativnim sustavom, još uvijek se špekuliralo o nekom mobitelu iz Googleove radionice.
Pozdravite HTC Nexus One, prodavan ekskluzivno kroz Google. Ovaj telefon vam doduše nebi trebao biti nešto novo, Internetom su kružile one 'guerilla' fotke još u rujnu prošle godine. Nexus One stvarno proizvodi HTC, i iako na pakiranju ne možete apsolutno nigdje pronaći bilo kakvu naznaku HTC-a, uspjeli su ipak staviti svoj logo na sami telefon. Specifikacija je impresivna: 3.7 inčni AMOLED ekran, 5 megapiskelna kamera sa autofokusom i bljeskalicom, 3G i Wi-Fi, i najvažnije – 1GHz Snapdragonov procesor. E da, to je i prvi uređaj sa Android 2.1 sustavom. U kutiji ćete još pronaći torbicu, zgodne slušalice, microUSB kabel, adapter, a uključena je i memorijska kartica od 4GB.
Dizajn
Nećemo okolišati – čim smo ga raspakirali, primili u ruke i malo proučili, rekli smo – ok, ovo želimo. Pet minuta poslije toga smo se predomislili, evo zašto: u našim rukama (koje su normalne veličine) jednostavno nije udoban za držanje. To se posebice osjeća kada navigirate menuom u vertikalnom položaju, jer je uređaj težak na vrhu, a prirodno vam je da ga držite za doljnju polovicu pri korištenju. Za vrijeme poziva, kada većina voli ispružiti kažiprst po strani telefona, dobro leži, a rad sa dvije ruke u vodoravnom položaju je dobro. No, mi zapravo uvijek koristimo mobitele jednom rukom, a Nexus One voli 'iskakati' iz ruku. Pao nam je na pod kad smo doslovno mirno sjedili i pregledavali po korisničkom sučelju, ali kada smo ga predali drugima u ruke dogodila se ista stvar – a to nam je stvorilo nekoliko upitnika nad glavom.
To je, uglavnom, naš glavni problem sa Nexus One-om, krenimo dalje. Ekran. O da, ekran. Još se nismo nikada zadubili u ništa tako lako kao u ovaj ekran. Velik je i...prekrasan. boje su žive, i iako nije službeno navedeno, vjerujemo da se radi o 16 milijuna boja. Ima razlučivost od 480x800 piksela sa kontrastom od 100,000:1, i superbrzim odazivom od 1ms. Sve je jako živahno i svijetlo – kao da gledate u sliku. To je, bez sumnje, najbolji ekran koji smo vidjeli, iako kao i kod Samsungovog Momenta, bijela boja ima slabo plavu nijansu. Ekran je odličan kada gledate direktno u njega, ali svoju briljantnost pokazuje tek kad ga gledate iz kuta. Sve je i dalje super oštro, za razliku od onih ekrana kod DROID-a i iPhonea kojima je to slaba točka.
Vizualno HTC Nexus One izgleda jako slično Herou, ali za razliku od nega koristi navigaciju osjetljivu na dodir, poput DROID-a. Layout tipki je identičan onomu kakvog ima DROID, ali Nexus One ovdje još nadodaje i trackball. Tipke osjetljive na dodir su radile ok kada se mobitel drži u tipičnom položaju, iako je bilo slučaja kada smo morali po nekoliko puta pritisnuti tipku. No, kada je mobitel ležao na stolu, imali smo problema sa tipkama, što nas je dovelo dozaključka da je senzor bliže gornjem djelu tipki, i da nije centriran ili na dnu. To nas je malo zasmetalo.
Na poleđini Nexusa One imamo pet megapiskelnu kameru sa jednom LED bljeskalicom. Tamo se nalazi i maleni prorez za zvučnik. Kučište je od Teflona kako se nebi skupljalo prvljaštinu – trik koji smo prvi puta vidjeli na Herou. Ovdje nam na poleđini ne piše 'with Google', već jednostavno 'Google'.
Korisničko sučelje
Do sada smo se već svi upoznali sa Androidom, pa ćemo istaknuti samo novitete koje nosi Android 2.1.
2.0 je sa sobom donio velike vizualne promjene, ali i zgodne mogućnosti kao integriranje Facebooka i Quick Contacta, no 2.1 izgled stvarno podiže na još višu razinu. Sada za aplikaciju imamo tipku koja ih prikaže na ekranu. Home ikonicom se aplikacije maknu sa ekrana.
Još jedna novost su tzv. žive pozadinske slike, a s nekima od njih možete imati i interakciju. Nexus wallpaper tako ima svjetla kroz cijelu mrežu ekrana, pa kada ga dotaknete, puls raznih boja počne emanirati od prsta na sve četri strane. Kod wallpapera pod nazivom Water, pri dodiru površina odaje dojam mreškanja, baš kao da dotaknete vodu, a Spectrum i Waveform wallpaperi komuniciraju sa glazbom koju puštate na uređaju. Neki od njih, poput Magic Smokea možete sami podešavati. Pozadine se mijenjaju i ovisno o dobu dana.
Što se tiče brzine – Android 2.1 leti. Mislimo da ipak to ima više veze sa Snapdragonovim procesorom, a ne nekim softverskim riješenjima. Sve, od 3D efekata, animacija, otvaranja aplikacija do učitavanja web stranica je puno brže od DROID-a, i još brže od Heroa i ERIS-a. Čak i Samsung Moment sa svojim sasvim pristojnim procesorom od 800MHz je osjetno sporiji, ali ipak Android 1.5 snosi dio odgovornosti za to.
Dopisivanje
Jedna od standardnih stvari kod Androida 2.1 je tzv. speech to text gdje vi samo diktirate, a on to pretvara u mailove, poruke, web pretragu...što god poželite. I koliko god to bilo super, još uvijek nas ljuti to što Bluetooth slušalice ne mogu koristiti tu uslugu, a uz to ne možete glasom pokrenuti pozivanje. Google, kako je to moguće?
Gmail aplikacija je još uvijek odlična, i stvarno cijenimo mogućnost integriranja preko nekoliko računa (jer, stvarno, tko još danas koristi samo jedan račun?). Klijent podržava POP, IMAP i Exchange, što znači da je kompatibilan sa gotovo svim servisima koji postoje.
Onscreen tipkovnica je i dalje vrlo dobra, iako ćete se u početku malo namučiti ako niste naviknuti na rad sa takvom tipkovnicom. Ipak su HTC-ove onscreen tipkovnice trenutno najbolje.
Multimedija
Najveća promjena je 3D skin Galerije zahvaljujući developerima Coolirisa. Slično live wallpaperima i zgodnim animacijama, to ne služi ničemu posebno, osim što je oku lijepo. Sada možete sortirati datoteke po datumu i lokaciji, što je stvarno dobar upgrade. Video reprodukcija je odlična u kombinaciji sa AMOLED ekranom, ali nismo mogli pokrenuti niti jedan H.264 video. H263 klipići su se reproducirali be problema i izgledali su fantastično. Nažalost, ne podržava DivX i Xvid formate. No, zaključiti možemo da je gledanje videa na normalnom ekranu, a potom na ekranu Nexusa One, poput dana i noći – kao da gledate Terminator 1, a onda Avatar.
Postavke kamere su poprilično šture, i gotovo identične DROID-u, osim što Nexus One nema Scene Mode. Performanse kamere su tipične za HTC-ov uređaj, što znači – dobre, ali ne i odlične. Slike slikane u zatvorenom imaju male smetnje i distorzije, koje su primjetnije u pozadini, nego na objektima bliže objektivu. Slike iz vana su bolje kvalitete, ali im nedostaje oštrine. Snimanje videa je pristojno sa maksimalnom razlučivosti od 720x480 piksela i 20fps, iako to može biti više u pravim uvjetima. Nije ovo Nokia N95, ali za osobnu upotrebu ovi videi su sasvim dobri. Sveukupni rad bi mogao biti bolji, ali opet, Nexus One se ne predstavlja kao telefon sa vrhunskom kamerom.
Music player ostaje uglavnom isti, a to znači da svoj posao obavlja dobro, iako nije nešto najljepše što smo imali priliku vidjeti.
Što se tiče povezivanja, HTC Nexus One je quad-band GSM uređaj sa tri-band UMTS podrškom za 2100/1700/900Mhz i 3G. Ima i Wi-Fi, za sve oni koji nemaju 3G.
Internet preglednik je jako brz. Stranice se učitavaju brže preko WiFi-ja od onog na DROID-u.
Softver
HTC Nexus One dolazi sa svime što očekujete od Android uređaja. Novitet je Google Voice, kojeg više ne morate skinuti sa marketplacea. Mi smo ga koristili isključivo za pozive, govornu poštu i dopisivanje. Solidan je to koncept koji nudi nekoliko dobrih mogućnosti, ali dopisivanje je dosta frustrirajuće, jer dolazi sa drugog broja. Market raste jako brzo, nedavno je bilo preko 16 tisuća aplikacija. Nažalost, korisnici još uvijek ne mogu instalirati aplikacije na memorijske kartice.
Uz procesor od 1GHz imamo i 512MB i Flasha i RAM-a, a Nexus One dolazi i sa microSD karicom od 4GB. To se može proširiti na 32GB, što je itekako puno mjesta za glazbu i filmove – što bi mogla biti jako velika konkurencija iPhoneu. Bilo bi dobro imati poveću količinu interne memorije uz microSD karicu, ali sada možda malo previše tražimo.
Izvedba
Kvaliteta glasa je diskutabilna; nekad smo ljudima na drugome kraju zvučali vrlo jasno i bili su jako impresionirani, da bi samo nekoliko trenutaka kasnije, bez promjene okruženja, onima s druge strane 'žice' bili nejasni, razgovor bi se prekidao i sl. S naše strane nije ostavio dobar dojam. Točka gdje se najbolje čuje nije baš dobro pozicionirana, i samo mali pomak je dovoljan da dobro ne čujete što netko priča. Čak i kad ste idealno namjestili mobitel na uho, zvuk nije bio baš dobar. Čuo se šum na obje trane, ali jače s naše strane. Pozivatelji su bili jako tihi, čak i na najglasnijim postavkama, a u tihom okruženju smo se morali koncentrirati da bi ih razumjeli. Testirali smo i sa Google Voiceom i bez njega, a rezultati su bili slični.
Životni vijek baterije je pristojnih 10 sati razgovora i 290 sati na standby-ju na 2G. Te brojčice se smanjuju na 7 i 250 na 3G. Ima dovoljno snage da izdrži 5 sati 3G surfanja i 6.5 sati Wi-Fi surfanja, te 7 sati video reprodukcije i 20 sati glazbe. Mi smo našeg iscrpili za dan i pol, ali imali smo uključene sve moguće procese koji troše bateriju. Može izdržati jedan dan 'opakog' korištenja, što je nama sasvim dobro.
Zaključak
Google je jasan sa svojim namjerama s Nexusom One; tvrde da je to više od smartphonea - to je superphone. Ah, we beg to differ. Nesumnjivo se radi o nevjerojatnom telefonu, nemojte nas krivo shvatiti, ali sa sada već osnovnim stvarima poput multitoucha i Bluetooth pozivanja koji nedostaju, nismo ga spremni prozvati 'superphoneom'. Je li ovo najbolji Android uređaj do sada? Apsolutno. Je li bolji od iPhonea? Vjerojatno. Jesmo li uzbuđeni zbog njega? Bez sumnje. HTC Nexus One možda nije savršen, ali je definitivno vrhunski smartphone vrijedan vaše pažnje.